poštápati se
poštápati se (, o što) nesvrš. 〈prez. pòštāpām se, pril. sad. -ājući se, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| poštapati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | poštapam |
| 2. | poštapaš |
| 3. | poštapa |
| množina | |
| 1. | poštapamo |
| 2. | poštapate |
| 3. | poštapaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | poštapat ću |
| 2. | poštapat ćeš |
| 3. | poštapat će |
| množina | |
| 1. | poštapat ćemo |
| 2. | poštapat ćete |
| 3. | poštapat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | poštapah |
| 2. | poštapaše |
| 3. | poštapaše |
| množina | |
| 1. | poštapasmo |
| 2. | poštapaste |
| 3. | poštapahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | poštapao sam |
| 2. | poštapao si |
| 3. | poštapao je |
| množina | |
| 1. | poštapali smo |
| 2. | poštapali ste |
| 3. | poštapali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam poštapao |
| 2. | bio si poštapao |
| 3. | bio je poštapao |
| množina | |
| 1. | bili smo poštapali |
| 2. | bili ste poštapali |
| 3. | bili su poštapali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | poštapaj |
| množina | |
| 1. | poštapajmo |
| 2. | poštapajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| poštapajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| poštapao, poštapala, poštapalo | |
| poštapali, poštapale, poštapala | |
| 1. | oslanjati se u hodu o štap |
| 2. | pren. iron. a. upotrebljavati poštapalice (2) b. u izlaganju, razvijanju misli itd. stalno se pozivati, vraćati, oslanjati itd. na iste razloge ili ideje |