postúpiti
postúpiti svrš. 〈prez. pòstūpīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. postúpio〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| postupiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | postupim |
| 2. | postupiš |
| 3. | postupi |
| množina | |
| 1. | postupimo |
| 2. | postupite |
| 3. | postupe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | postupit ću |
| 2. | postupit ćeš |
| 3. | postupit će |
| množina | |
| 1. | postupit ćemo |
| 2. | postupit ćete |
| 3. | postupit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | postupih |
| 2. | postupi |
| 3. | postupi |
| množina | |
| 1. | postupismo |
| 2. | postupiste |
| 3. | postupiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | postupio sam |
| 2. | postupio si |
| 3. | postupio je |
| množina | |
| 1. | postupili smo |
| 2. | postupili ste |
| 3. | postupili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam postupio |
| 2. | bio si postupio |
| 3. | bio je postupio |
| množina | |
| 1. | bili smo postupili |
| 2. | bili ste postupili |
| 3. | bili su postupili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | postupi |
| množina | |
| 1. | postupimo |
| 2. | postupite |
| glagolski prilog prošli | |
| postupivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| postupio, postupila, postupilo | |
| postupili, postupile, postupila | |
| 1. | () izvršiti što, obaviti [postupiti pametno; postupiti po dogovoru] |
| 2. | (s kim) provesti kakav postupak, ponijeti se na kakav način prema kome [postupiti pravedno/nepravedno] |