pòtjecati
pòtjecati nesvrš. 〈prez. pòtječēm, pril. sad. pòtječūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| potjecati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | potječem |
| 2. | potječeš |
| 3. | potječe |
| množina | |
| 1. | potječemo |
| 2. | potječete |
| 3. | potječu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | potjecat ću |
| 2. | potjecat ćeš |
| 3. | potjecat će |
| množina | |
| 1. | potjecat ćemo |
| 2. | potjecat ćete |
| 3. | potjecat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | potjecah |
| 2. | potjecaše |
| 3. | potjecaše |
| množina | |
| 1. | potjecasmo |
| 2. | potjecaste |
| 3. | potjecahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | potjecao sam |
| 2. | potjecao si |
| 3. | potjecao je |
| množina | |
| 1. | potjecali smo |
| 2. | potjecali ste |
| 3. | potjecali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam potjecao |
| 2. | bio si potjecao |
| 3. | bio je potjecao |
| množina | |
| 1. | bili smo potjecali |
| 2. | bili ste potjecali |
| 3. | bili su potjecali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | potječi |
| množina | |
| 1. | potječimo |
| 2. | potječite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| potječući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| potjecao, potjecala, potjecalo | |
| potjecali, potjecale, potjecala | |
Definicija
| 1. | (, od koga/čega) voditi porijeklo od koga, od čega |
| 2. | (iz čega) proizlaziti iz čega, imati izvor u čemu [to potječe iz (od) mržnje] |
Etimologija
✧ vidi pòteći
