potkúpiti
potkúpiti (koga) svrš. 〈prez. pòtkūpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòtkūpljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| potkupiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | potkupim |
| 2. | potkupiš |
| 3. | potkupi |
| množina | |
| 1. | potkupimo |
| 2. | potkupite |
| 3. | potkupe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | potkupit ću |
| 2. | potkupit ćeš |
| 3. | potkupit će |
| množina | |
| 1. | potkupit ćemo |
| 2. | potkupit ćete |
| 3. | potkupit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | potkupih |
| 2. | potkupi |
| 3. | potkupi |
| množina | |
| 1. | potkupismo |
| 2. | potkupiste |
| 3. | potkupiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | potkupio sam |
| 2. | potkupio si |
| 3. | potkupio je |
| množina | |
| 1. | potkupili smo |
| 2. | potkupili ste |
| 3. | potkupili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam potkupio |
| 2. | bio si potkupio |
| 3. | bio je potkupio |
| množina | |
| 1. | bili smo potkupili |
| 2. | bili ste potkupili |
| 3. | bili su potkupili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | potkupi |
| množina | |
| 1. | potkupimo |
| 2. | potkupite |
| glagolski prilog prošli | |
| potkupivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| potkupio, potkupila, potkupilo | |
| potkupili, potkupile, potkupila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| potkupljen, potkupljena, potkupljeno | |
| potkupljeni, potkupljene, potkupljena | |
Definicija
privući koga čime na svoju stranu, pridobiti koga novcem ili čim drugim; podmititi, potplatiti
Etimologija
✧ pod-1 + v. kúpiti
