povlađívati
povlađívati (komu) nesvrš. 〈prez. povlàđujēm, pril. sad. povlàđujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| povlađivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | povlađujem |
| 2. | povlađuješ |
| 3. | povlađuje |
| množina | |
| 1. | povlađujemo |
| 2. | povlađujete |
| 3. | povlađuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | povlađivat ću |
| 2. | povlađivat ćeš |
| 3. | povlađivat će |
| množina | |
| 1. | povlađivat ćemo |
| 2. | povlađivat ćete |
| 3. | povlađivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | povlađivah |
| 2. | povlađivaše |
| 3. | povlađivaše |
| množina | |
| 1. | povlađivasmo |
| 2. | povlađivaste |
| 3. | povlađivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | povlađivao sam |
| 2. | povlađivao si |
| 3. | povlađivao je |
| množina | |
| 1. | povlađivali smo |
| 2. | povlađivali ste |
| 3. | povlađivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam povlađivao |
| 2. | bio si povlađivao |
| 3. | bio je povlađivao |
| množina | |
| 1. | bili smo povlađivali |
| 2. | bili ste povlađivali |
| 3. | bili su povlađivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | povlađuj |
| množina | |
| 1. | povlađujmo |
| 2. | povlađujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| povlađujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| povlađivao, povlađivala, povlađivalo | |
| povlađivali, povlađivale, povlađivala | |
Definicija
s izraženom naklonošću odobravati čije postupke ili riječi
Etimologija
✧ vidi povláditi
