povíjati
povíjati (se, koga, što) nesvrš. 〈prez. pòvījām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| povijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | povijam |
| 2. | povijaš |
| 3. | povija |
| množina | |
| 1. | povijamo |
| 2. | povijate |
| 3. | povijaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | povijat ću |
| 2. | povijat ćeš |
| 3. | povijat će |
| množina | |
| 1. | povijat ćemo |
| 2. | povijat ćete |
| 3. | povijat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | povijah |
| 2. | povijaše |
| 3. | povijaše |
| množina | |
| 1. | povijasmo |
| 2. | povijaste |
| 3. | povijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | povijao sam |
| 2. | povijao si |
| 3. | povijao je |
| množina | |
| 1. | povijali smo |
| 2. | povijali ste |
| 3. | povijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam povijao |
| 2. | bio si povijao |
| 3. | bio je povijao |
| množina | |
| 1. | bili smo povijali |
| 2. | bili ste povijali |
| 3. | bili su povijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | povijaj |
| množina | |
| 1. | povijajmo |
| 2. | povijajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| povijajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| povijao, povijala, povijalo | |
| povijali, povijale, povijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| povijan, povijana, povijano | |
| povijani, povijane, povijana | |
Definicija
| 1. | pritiskivanjem ili mehaničkim opterećenjem savijati |
| 2. | savijati pod naglim udarcem vjetra [povijati grane; granje se povija] |
Frazeologija
⃟ povijati se pod teretom posla biti jako opterećen poslom;
povijati se pred kime biti ponizan
povijati se pred kime biti ponizan
Etimologija
✧ vidi pòviti
