pováliti
pováliti svrš. 〈prez. pòvālīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòvāljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| povaliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | povalim |
| 2. | povališ |
| 3. | povali |
| množina | |
| 1. | povalimo |
| 2. | povalite |
| 3. | povale |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | povalit ću |
| 2. | povalit ćeš |
| 3. | povalit će |
| množina | |
| 1. | povalit ćemo |
| 2. | povalit ćete |
| 3. | povalit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | povalih |
| 2. | povali |
| 3. | povali |
| množina | |
| 1. | povalismo |
| 2. | povaliste |
| 3. | povališe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | povalio sam |
| 2. | povalio si |
| 3. | povalio je |
| množina | |
| 1. | povalili smo |
| 2. | povalili ste |
| 3. | povalili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam povalio |
| 2. | bio si povalio |
| 3. | bio je povalio |
| množina | |
| 1. | bili smo povalili |
| 2. | bili ste povalili |
| 3. | bili su povalili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | povali |
| množina | |
| 1. | povalimo |
| 2. | povalite |
| glagolski prilog prošli | |
| povalivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| povalio, povalila, povalilo | |
| povalili, povalile, povalila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| povaljen, povaljena, povaljeno | |
| povaljeni, povaljene, povaljena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) učiniti da padne svom dužinom; oboriti, svaliti, položiti |
| 2. | (koga, što) učiniti da što polegne po zemlji [vjetar povalio pšenicu] |
| 3. | (se) svi redom izvaliti se, ispružiti se, razlegnuti se [povaliti se po travi] |
| 4. | (koga) žarg. izvršiti obljubu |
Etimologija
✧ po- + v. váljati
