prȁsnuti
prȁsnuti () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. prȁsnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prasnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | prasnem |
2. | prasneš |
3. | prasne |
množina | |
1. | prasnemo |
2. | prasnete |
3. | prasnu |
futur | |
jednina | |
1. | prasnut ću |
2. | prasnut ćeš |
3. | prasnut će |
množina | |
1. | prasnut ćemo |
2. | prasnut ćete |
3. | prasnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | prasnuh |
2. | prasnu |
3. | prasnu |
množina | |
1. | prasnusmo |
2. | prasnuste |
3. | prasnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prasnuo sam |
2. | prasnuo si |
3. | prasnuo je |
množina | |
1. | prasnuli smo |
2. | prasnuli ste |
3. | prasnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prasnuo |
2. | bio si prasnuo |
3. | bio je prasnuo |
množina | |
1. | bili smo prasnuli |
2. | bili ste prasnuli |
3. | bili su prasnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | prasni |
množina | |
1. | prasnimo |
2. | prasnite |
glagolski prilog prošli | |
prasnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prasnuo, prasnula, prasnulo | |
prasnuli, prasnule, prasnula |
1. | proizvesti prasak [prasnula je čaša, bomba] |
2. | pren. naglo se rasrditi i dati oduška riječima; planuti, ražestiti se |