prȁsnuti
prȁsnuti () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. prȁsnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prasnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prasnem |
| 2. | prasneš |
| 3. | prasne |
| množina | |
| 1. | prasnemo |
| 2. | prasnete |
| 3. | prasnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prasnut ću |
| 2. | prasnut ćeš |
| 3. | prasnut će |
| množina | |
| 1. | prasnut ćemo |
| 2. | prasnut ćete |
| 3. | prasnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prasnuh |
| 2. | prasnu |
| 3. | prasnu |
| množina | |
| 1. | prasnusmo |
| 2. | prasnuste |
| 3. | prasnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prasnuo sam |
| 2. | prasnuo si |
| 3. | prasnuo je |
| množina | |
| 1. | prasnuli smo |
| 2. | prasnuli ste |
| 3. | prasnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prasnuo |
| 2. | bio si prasnuo |
| 3. | bio je prasnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo prasnuli |
| 2. | bili ste prasnuli |
| 3. | bili su prasnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prasni |
| množina | |
| 1. | prasnimo |
| 2. | prasnite |
| glagolski prilog prošli | |
| prasnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prasnuo, prasnula, prasnulo | |
| prasnuli, prasnule, prasnula | |
Definicija
| 1. | proizvesti prasak [prasnula je čaša, bomba] |
| 2. | pren. naglo se rasrditi i dati oduška riječima; planuti, ražestiti se |
Frazeologija
⃟ prasnuti u smijeh naglo se početi glasno smijati
Etimologija
✧ vidi prȃsak
