prȃvda
prȃvda ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pravda |
| G | pravde |
| D | pravdi |
| A | pravdu |
| V | pravdo |
| L | pravdi |
| I | pravdom |
| množina | |
| N | pravde |
| G | pravda / pravdi |
| D | pravdama |
| A | pravde |
| V | pravde |
| L | pravdama |
| I | pravdama |
Definicija
zakonom i običajima utemeljeno stanje u kojem svatko čuva ili dobiva materijalna i duhovna dobra bez štete po drugoga; pravednost, pravica (1) [tražiti pravdu; boriti se za pravdu]
Frazeologija
⃟ dijeliti (krojiti) pravdu suditi, presuđivati, donositi presudu;
istjerivati (tjerati) pravdu 1. parničiti se, pravdati se 2. uzalud nastojati ishoditi pravedno rješenje;
na pravdi Boga nedužan (stradati i sl.);
pravda je slijepa 1. pravda se ostvaruje (Justicija kao boginja prava i pravednosti sudi s povezom preko očiju da bi joj djelo bilo što objektivnije) 2. iron. pravda ne vidi, u nju ne treba vjerovati, pravda je ćorava (»ima prava, ali nema pravde«)
istjerivati (tjerati) pravdu 1. parničiti se, pravdati se 2. uzalud nastojati ishoditi pravedno rješenje;
na pravdi Boga nedužan (stradati i sl.);
pravda je slijepa 1. pravda se ostvaruje (Justicija kao boginja prava i pravednosti sudi s povezom preko očiju da bi joj djelo bilo što objektivnije) 2. iron. pravda ne vidi, u nju ne treba vjerovati, pravda je ćorava (»ima prava, ali nema pravde«)
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna), zast.: Prȁvdimīr, Prȁvdislav, Prȁvdoljūb i sl.; hip.: Prášo, Prȁviša
◊ pr. (prema zanimanju ili nadimačka, usp. Peruš, Prica, Pravica, Rotnik, Sudec i sl.): Prášin (Duga Resa, Karlovac), Pràvdica (Rijeka, Primorje), Prȃvdić (130, Slavonija), Pravìca (170, Zagreb, Zagorje, Z Slavonija)
◊ pr. (prema zanimanju ili nadimačka, usp. Peruš, Prica, Pravica, Rotnik, Sudec i sl.): Prášin (Duga Resa, Karlovac), Pràvdica (Rijeka, Primorje), Prȃvdić (130, Slavonija), Pravìca (170, Zagreb, Zagorje, Z Slavonija)
Etimologija
✧ v. prav
