prȃvdati
prȃvdati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pravdati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pravdam |
| 2. | pravdaš |
| 3. | pravda |
| množina | |
| 1. | pravdamo |
| 2. | pravdate |
| 3. | pravdaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pravdat ću |
| 2. | pravdat ćeš |
| 3. | pravdat će |
| množina | |
| 1. | pravdat ćemo |
| 2. | pravdat ćete |
| 3. | pravdat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pravdah |
| 2. | pravdaše |
| 3. | pravdaše |
| množina | |
| 1. | pravdasmo |
| 2. | pravdaste |
| 3. | pravdahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pravdao sam |
| 2. | pravdao si |
| 3. | pravdao je |
| množina | |
| 1. | pravdali smo |
| 2. | pravdali ste |
| 3. | pravdali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pravdao |
| 2. | bio si pravdao |
| 3. | bio je pravdao |
| množina | |
| 1. | bili smo pravdali |
| 2. | bili ste pravdali |
| 3. | bili su pravdali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pravdaj |
| množina | |
| 1. | pravdajmo |
| 2. | pravdajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pravdajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pravdao, pravdala, pravdalo | |
| pravdali, pravdale, pravdala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pravdan, pravdana, pravdano | |
| pravdani, pravdane, pravdana | |
Definicija
| 1. | (koga) dokazivati čiju pravednost ili nevinost, braniti (koga ili što) od prigovora |
| 2. | knjiš. dokazivati dokumentima prihode i rashode |
| 3. | (se) a. svađati se, prepirati se s kime b. opravdavati se |
Etimologija
✧ vidi prȃvda
