pragmàtika
pragmàtika ž 〈D L -ici〉
| jednina | |
|---|---|
| N | pragmatika |
| G | pragmatike |
| D | pragmatici |
| A | pragmatiku |
| V | pragmatiko |
| L | pragmatici |
| I | pragmatikom |
| množina | |
| N | pragmatike |
| G | pragmatika |
| D | pragmatikama |
| A | pragmatike |
| V | pragmatike |
| L | pragmatikama |
| I | pragmatikama |
| 1. | pragma |
| 2. | lingv. proučavanje onoga što povezuje čovjeka, njegovu psihu i njegov svijet s njegovim jezikom, s djelovanjem pomoću jezika i s namjerama njegova iskaza; dio semiotike u kojem se proučava odnos između znakova i konteksta njihova korištenja |