právo
právo sr
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pravo |
| G | prava |
| D | pravu |
| A | pravo |
| V | pravo |
| L | pravu |
| I | pravom |
| množina | |
| N | prava |
| G | prava |
| D | pravima |
| A | prava |
| V | prava |
| L | pravima |
| I | pravima |
Definicija
| 1. | a. ukupnost državnih i međunarodnih pravila koja uređuju životne odnose među ljudima i prema zajednici b. ono što pripada pravnoj osobi po odredbama pravnih propisa |
| 2. | ukupnost zakona i propisa koji se odnose na kakvu oblast državnog uređenja, javnog života ili društvene djelatnosti, ovlaštenja ili stečenih povlastica [pomorsko pravo] |
| 3. | a. ovlast da se mogu obavljati državni poslovi, da se može čime raspolagati b. mogućnost djelovanja, postupanja, vladanja čime |
| 4. | prednost koja pripada kome prema društvenom položaju, godinama itd. [pravo starijega] |
| 5. | pravna znanost [studirati pravo] |
Sintagma
∆ ekskluzivno pravo isključivo pravo koje pripada samo jednom subjektu;
(steći) građansko pravo (pravo građanstva) 1. sve povlastice i dužnosti koje imaju građani neke zemlje 2. legitimnost, priznanje;
humanitarno pravo skup međunarodnog prava (posebno ratnog prava) koji se odnosi na zaštitu pojedinca;
međunarodno pravo sustav pravnih pravila kojima se reguliraju odnosi među državama ili odnosi između država i međunarodnih organizacija;
naravno pravo sustav zakona koji postoje prije pozitivnog prava koje je proglasila neka politička ili vjerska vlast;
obiteljsko pravo skup propisa kojima se uređuju pravni odnosi bračnih partnera te odnosi između roditelja i djece;
pomorsko pravo skup pravnih pravila unutarnjeg zakonodavstva kojima država regulira pitanja vezana za pomorsku plovidbu, korištenje morske obale i podmorja pod svojim suverenitetom;
prava čovjeka ukupnost načela zabilježenih u temeljnim zakonima i poveljama organiziranog društva koja zaštićuju sva temeljna prava i slobode koje čovjek stječe rođenjem, neovisno o mjestu rođenja i prostoru u kojem živi, statusu, rasi, spolu, nacionalnosti i dobi; ljudska prava;
pravo glasa 1. pravo svakog punoljetnog građanina za glasovanje na izborima 2. razg. pravo na sudjelovanje u odlukama;
ratno pravo međunarodne norme koje se primjenjuju za vrijeme rata i u vezi s ratom, prije svega u odnosima među zaraćenim državama
(steći) građansko pravo (pravo građanstva) 1. sve povlastice i dužnosti koje imaju građani neke zemlje 2. legitimnost, priznanje;
humanitarno pravo skup međunarodnog prava (posebno ratnog prava) koji se odnosi na zaštitu pojedinca;
međunarodno pravo sustav pravnih pravila kojima se reguliraju odnosi među državama ili odnosi između država i međunarodnih organizacija;
naravno pravo sustav zakona koji postoje prije pozitivnog prava koje je proglasila neka politička ili vjerska vlast;
obiteljsko pravo skup propisa kojima se uređuju pravni odnosi bračnih partnera te odnosi između roditelja i djece;
pomorsko pravo skup pravnih pravila unutarnjeg zakonodavstva kojima država regulira pitanja vezana za pomorsku plovidbu, korištenje morske obale i podmorja pod svojim suverenitetom;
prava čovjeka ukupnost načela zabilježenih u temeljnim zakonima i poveljama organiziranog društva koja zaštićuju sva temeljna prava i slobode koje čovjek stječe rođenjem, neovisno o mjestu rođenja i prostoru u kojem živi, statusu, rasi, spolu, nacionalnosti i dobi; ljudska prava;
pravo glasa 1. pravo svakog punoljetnog građanina za glasovanje na izborima 2. razg. pravo na sudjelovanje u odlukama;
ratno pravo međunarodne norme koje se primjenjuju za vrijeme rata i u vezi s ratom, prije svega u odnosima među zaraćenim državama
Frazeologija
⃟ biti u pravu točno misliti ili govoriti, imati pravo (u čemu);
dati kome za pravo priznati da je u pravu;
imati/nemati pravo na što imati/nemati moralnu ili pravnu podlogu za prisvajanje čega;
(boriti se za/kršiti) ljudska prava neotuđiva prava svakog ljudskog bića;
(imati/nemati) pravo glasa 1. pravo na glasovanje 2. pravo na sudjelovanje u odlukama;
s pravom (učiniti, tvrditi, zaključiti itd.) s ukupnošću činjenica koje govore u prilog ili potkrepljuju čin, tvrdnju, zaključak itd.; s razlogom, opr. s nepravom, v. nȅprāvo ⃟
dati kome za pravo priznati da je u pravu;
imati/nemati pravo na što imati/nemati moralnu ili pravnu podlogu za prisvajanje čega;
(boriti se za/kršiti) ljudska prava neotuđiva prava svakog ljudskog bića;
(imati/nemati) pravo glasa 1. pravo na glasovanje 2. pravo na sudjelovanje u odlukama;
s pravom (učiniti, tvrditi, zaključiti itd.) s ukupnošću činjenica koje govore u prilog ili potkrepljuju čin, tvrdnju, zaključak itd.; s razlogom, opr. s nepravom, v. nȅprāvo ⃟
Etimologija
✧ v. prav (kalk. prema njem.Recht, fr. droit)
