predestinírati
predestinírati (koga) dv. 〈prez. predestìnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| predestinirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | predestiniram |
| 2. | predestiniraš |
| 3. | predestinira |
| množina | |
| 1. | predestiniramo |
| 2. | predestinirate |
| 3. | predestiniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | predestinirat ću |
| 2. | predestinirat ćeš |
| 3. | predestinirat će |
| množina | |
| 1. | predestinirat ćemo |
| 2. | predestinirat ćete |
| 3. | predestinirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | predestinirah |
| 2. | predestiniraše |
| 3. | predestiniraše |
| množina | |
| 1. | predestinirasmo |
| 2. | predestiniraste |
| 3. | predestinirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | predestinirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | predestinirao sam |
| 2. | predestinirao si |
| 3. | predestinirao je |
| množina | |
| 1. | predestinirali smo |
| 2. | predestinirali ste |
| 3. | predestinirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam predestinirao |
| 2. | bio si predestinirao |
| 3. | bio je predestinirao |
| množina | |
| 1. | bili smo predestinirali |
| 2. | bili ste predestinirali |
| 3. | bili su predestinirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | predestiniraj |
| množina | |
| 1. | predestinirajmo |
| 2. | predestinirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| predestinirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| predestiniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| predestinirao, predestinirala, predestiniralo | |
| predestinirali, predestinirale, predestinirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| predestiniran, predestinirana, predestinirano | |
| predestinirani, predestinirane, predestinirana | |
Definicija
razg. unaprijed predvidjeti koga za što [predestinirati za ministra]
Etimologija
✧ njem. prädestinieren ← lat. praedestinare ≃ pre-2 + destinare: uspostaviti, utvrditi
