prȋča
prȋča ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | priča |
| G | priče |
| D | priči |
| A | priču |
| V | pričo |
| L | priči |
| I | pričom |
| množina | |
| N | priče |
| G | priča |
| D | pričama |
| A | priče |
| V | priče |
| L | pričama |
| I | pričama |
Definicija
| 1. | knjiž. a. usmeno pričanje, kazivanje [narodna priča] b. kratka pripovijetka o kakvoj povijesnoj ili izmišljenoj osobi, događaju i sl.; bajka c. kraća pripovijetka, kao umjetnička tvorevina u prozi; novela |
| 2. | (mn) glasine, vijesti (ob. neistinite) [bapske priče pričanje puno pretjeranosti i izmišljotina]; izmišljotine |
Frazeologija
⃟ duga je to priča o tome se dugo može govoriti;
kao u priči, kao iz priče neobično lijepo;
pričam ti priču to je besmislica, glupost, neozbiljna stvar;
(to je) priča za sebe nešto posebno, nešto drugo;
priče za malu djecu pejor. neuvjerljive tvrdnje, naivne laži, izmišljotine za naivne;
to je druga priča to je nešto potpuno drugo (u dijaloškoj situaciji u zn. upozorenja da ne treba skretati s teme, da se ne radi o onome o čemu sugovornik misli ili započinje govoriti);
za priču neobično, nevjerojatno, čudesno
kao u priči, kao iz priče neobično lijepo;
pričam ti priču to je besmislica, glupost, neozbiljna stvar;
(to je) priča za sebe nešto posebno, nešto drugo;
priče za malu djecu pejor. neuvjerljive tvrdnje, naivne laži, izmišljotine za naivne;
to je druga priča to je nešto potpuno drugo (u dijaloškoj situaciji u zn. upozorenja da ne treba skretati s teme, da se ne radi o onome o čemu sugovornik misli ili započinje govoriti);
za priču neobično, nevjerojatno, čudesno
Etimologija
✧ prasl. i stsl. pritъča: prispodoba (rus. prítča, bug. pritča) ≃ prasl. *pritъknǫti: udariti, dogoditi se (polj. spotkać: sresti)
