prèpraviti
prèpraviti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prèpravljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prepraviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prepravim |
| 2. | prepraviš |
| 3. | prepravi |
| množina | |
| 1. | prepravimo |
| 2. | prepravite |
| 3. | preprave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prepravit ću |
| 2. | prepravit ćeš |
| 3. | prepravit će |
| množina | |
| 1. | prepravit ćemo |
| 2. | prepravit ćete |
| 3. | prepravit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prepravih |
| 2. | prepravi |
| 3. | prepravi |
| množina | |
| 1. | prepravismo |
| 2. | prepraviste |
| 3. | prepraviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prepravio sam |
| 2. | prepravio si |
| 3. | prepravio je |
| množina | |
| 1. | prepravili smo |
| 2. | prepravili ste |
| 3. | prepravili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prepravio |
| 2. | bio si prepravio |
| 3. | bio je prepravio |
| množina | |
| 1. | bili smo prepravili |
| 2. | bili ste prepravili |
| 3. | bili su prepravili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prepravi |
| množina | |
| 1. | prepravimo |
| 2. | prepravite |
| glagolski prilog prošli | |
| prepravivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prepravio, prepravila, prepravilo | |
| prepravili, prepravile, prepravila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prepravljen, prepravljena, prepravljeno | |
| prepravljeni, prepravljene, prepravljena | |
Definicija
izmijeniti, ob. u mjeri i veličini [prepraviti odijelo]
Etimologija
✧ pre-1 + v. praviti
