prèstizati
prèstizati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ižēm, pril. sad. -ižūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prestizati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prestižem |
| 2. | prestižeš |
| 3. | prestiže |
| množina | |
| 1. | prestižemo |
| 2. | prestižete |
| 3. | prestižu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prestizat ću |
| 2. | prestizat ćeš |
| 3. | prestizat će |
| množina | |
| 1. | prestizat ćemo |
| 2. | prestizat ćete |
| 3. | prestizat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prestizah |
| 2. | prestizaše |
| 3. | prestizaše |
| množina | |
| 1. | prestizasmo |
| 2. | prestizaste |
| 3. | prestizahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prestizao sam |
| 2. | prestizao si |
| 3. | prestizao je |
| množina | |
| 1. | prestizali smo |
| 2. | prestizali ste |
| 3. | prestizali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prestizao |
| 2. | bio si prestizao |
| 3. | bio je prestizao |
| množina | |
| 1. | bili smo prestizali |
| 2. | bili ste prestizali |
| 3. | bili su prestizali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prestiži |
| množina | |
| 1. | prestižimo |
| 2. | prestižite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prestižući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prestizao, prestizala, prestizalo | |
| prestizali, prestizale, prestizala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prestizan, prestizana, prestizano | |
| prestizani, prestizane, prestizana | |
Definicija
v. prestignuti (prestići)
Etimologija
✧ vidi prèstignuti
