prèviti
prèviti svrš. 〈prez. prȅvijēm, pril. pr. -īvši, imp. prèvīj, prid. trp. prevìjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| previti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | previjem |
| 2. | previješ |
| 3. | previje |
| množina | |
| 1. | previjemo |
| 2. | previjete |
| 3. | previju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | previt ću |
| 2. | previt ćeš |
| 3. | previt će |
| množina | |
| 1. | previt ćemo |
| 2. | previt ćete |
| 3. | previt će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | previh |
| 2. | previ |
| 3. | previ |
| množina | |
| 1. | prevismo |
| 2. | previste |
| 3. | previše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | previo sam |
| 2. | previo si |
| 3. | previo je |
| množina | |
| 1. | previli smo |
| 2. | previli ste |
| 3. | previli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam previo |
| 2. | bio si previo |
| 3. | bio je previo |
| množina | |
| 1. | bili smo previli |
| 2. | bili ste previli |
| 3. | bili su previli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | previj |
| množina | |
| 1. | previjmo |
| 2. | previjte |
| glagolski prilog prošli | |
| previvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| previo, previla, previlo | |
| previli, previle, previla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| previjen / previt, previjena / previta, previjeno / previto | |
| previjeni / previti, previjene / previte, previjena / previta | |
Definicija
| 1. | (što) a. saviti, presaviti [previti list papira] b. dati čemu oblik luka ili ugla; saviti |
| 2. | (koga, što) metnuti zavoj (na ranu) |
| 3. | a. (koga) ponovo zaviti, promijeniti zavoj b. promijeniti djetetu pelene |
| 4. | (se) saviti, pognuti se tijelom |
Etimologija
✧ pre-1 + v. viti
