pretpòstaviti
pretpòstaviti svrš. 〈prez. pretpòstavīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pretpòstavljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pretpostaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pretpostavim |
| 2. | pretpostaviš |
| 3. | pretpostavi |
| množina | |
| 1. | pretpostavimo |
| 2. | pretpostavite |
| 3. | pretpostave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pretpostavit ću |
| 2. | pretpostavit ćeš |
| 3. | pretpostavit će |
| množina | |
| 1. | pretpostavit ćemo |
| 2. | pretpostavit ćete |
| 3. | pretpostavit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pretpostavih |
| 2. | pretpostavi |
| 3. | pretpostavi |
| množina | |
| 1. | pretpostavismo |
| 2. | pretpostaviste |
| 3. | pretpostaviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pretpostavio sam |
| 2. | pretpostavio si |
| 3. | pretpostavio je |
| množina | |
| 1. | pretpostavili smo |
| 2. | pretpostavili ste |
| 3. | pretpostavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pretpostavio |
| 2. | bio si pretpostavio |
| 3. | bio je pretpostavio |
| množina | |
| 1. | bili smo pretpostavili |
| 2. | bili ste pretpostavili |
| 3. | bili su pretpostavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pretpostavi |
| množina | |
| 1. | pretpostavimo |
| 2. | pretpostavite |
| glagolski prilog prošli | |
| pretpostavivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pretpostavio, pretpostavila, pretpostavilo | |
| pretpostavili, pretpostavile, pretpostavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pretpostavljen, pretpostavljena, pretpostavljeno | |
| pretpostavljeni, pretpostavljene, pretpostavljena | |
Definicija
| 1. | (što) početi od pretpostavke |
| 2. | (koga, što čemu) dati prednost, veću važnost komu/čemu (pred kim/čim) [pretpostavlja auto vlaku] |
Frazeologija
⃟ pretpostavimo da sredstvo za vezivanje teksta, smisla onoga što je rečeno s onim što se iznosi kao pretpostavka
Etimologija
✧ pred- + v. postaviti
