prigovárati
prigovárati nesvrš. 〈prez. prigòvārām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prigovarati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prigovaram |
| 2. | prigovaraš |
| 3. | prigovara |
| množina | |
| 1. | prigovaramo |
| 2. | prigovarate |
| 3. | prigovaraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prigovarat ću |
| 2. | prigovarat ćeš |
| 3. | prigovarat će |
| množina | |
| 1. | prigovarat ćemo |
| 2. | prigovarat ćete |
| 3. | prigovarat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prigovarah |
| 2. | prigovaraše |
| 3. | prigovaraše |
| množina | |
| 1. | prigovarasmo |
| 2. | prigovaraste |
| 3. | prigovarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prigovarao sam |
| 2. | prigovarao si |
| 3. | prigovarao je |
| množina | |
| 1. | prigovarali smo |
| 2. | prigovarali ste |
| 3. | prigovarali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prigovarao |
| 2. | bio si prigovarao |
| 3. | bio je prigovarao |
| množina | |
| 1. | bili smo prigovarali |
| 2. | bili ste prigovarali |
| 3. | bili su prigovarali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prigovaraj |
| množina | |
| 1. | prigovarajmo |
| 2. | prigovarajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prigovarajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prigovarao, prigovarala, prigovaralo | |
| prigovarali, prigovarale, prigovarala | |
Definicija
| 1. | (komu), v. prigovoriti |
| 2. | () razg. stalno se na sve tužiti, stalno biti nezadovoljan; kukati, jadikovati |
Frazeologija
⃟ kćerku kara snahi prigovara upućivati oštre riječi tobože jednoj, a misliti na drugu prisutnu osobu
Etimologija
✧ vidi prigovòriti
