prìjati
prìjati (, komu, čemu) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prijam |
| 2. | prijaš |
| 3. | prija |
| množina | |
| 1. | prijamo |
| 2. | prijate |
| 3. | prijaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prijat ću |
| 2. | prijat ćeš |
| 3. | prijat će |
| množina | |
| 1. | prijat ćemo |
| 2. | prijat ćete |
| 3. | prijat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prijah |
| 2. | prijaše |
| 3. | prijaše |
| množina | |
| 1. | prijasmo |
| 2. | prijaste |
| 3. | prijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prijao sam |
| 2. | prijao si |
| 3. | prijao je |
| množina | |
| 1. | prijali smo |
| 2. | prijali ste |
| 3. | prijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prijao |
| 2. | bio si prijao |
| 3. | bio je prijao |
| množina | |
| 1. | bili smo prijali |
| 2. | bili ste prijali |
| 3. | bili su prijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prijaj |
| množina | |
| 1. | prijajmo |
| 2. | prijajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prijajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prijao, prijala, prijalo | |
| prijali, prijale, prijala | |
Definicija
| 1. | odgovarati okusu [prija mi ručak] |
| 2. | biti prijatan, ugodan [prija mi razgovor]; goditi |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Prȉjatelj (Sveti Ivan Zelina, Prigorje), Príjić (460, Knin, Lika, Kordun, Banovina), Príjović (Rijeka, Zagreb)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. prijati: biti sklon (rus. priját', polj. przyjać) ← ie. *priHo-: drag, voljen (skr. priya-, stvnjem. friunt: prijatelj)
