prìdati
prìdati (što) svrš. 〈prez. prìdām, pril. pr. -āvši, prid. trp. prȉdān〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pridati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pridam |
| 2. | pridaš |
| 3. | prida |
| množina | |
| 1. | pridamo |
| 2. | pridate |
| 3. | pridaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pridat ću |
| 2. | pridat ćeš |
| 3. | pridat će |
| množina | |
| 1. | pridat ćemo |
| 2. | pridat ćete |
| 3. | pridat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pridah |
| 2. | prida |
| 3. | prida |
| množina | |
| 1. | pridasmo |
| 2. | pridaste |
| 3. | pridaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pridao sam |
| 2. | pridao si |
| 3. | pridao je |
| množina | |
| 1. | pridali smo |
| 2. | pridali ste |
| 3. | pridali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pridao |
| 2. | bio si pridao |
| 3. | bio je pridao |
| množina | |
| 1. | bili smo pridali |
| 2. | bili ste pridali |
| 3. | bili su pridali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pridaj |
| množina | |
| 1. | pridajmo |
| 2. | pridajte |
| glagolski prilog prošli | |
| pridavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pridao, pridala, pridalo | |
| pridali, pridale, pridala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pridan, pridana, pridano | |
| pridani, pridane, pridana | |
Etimologija
✧ pri- + v. dati
