prìkačiti
prìkačiti (što) svrš.,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prikačiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prikačim |
| 2. | prikačiš |
| 3. | prikači |
| množina | |
| 1. | prikačimo |
| 2. | prikačite |
| 3. | prikače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prikačit ću |
| 2. | prikačit ćeš |
| 3. | prikačit će |
| množina | |
| 1. | prikačit ćemo |
| 2. | prikačit ćete |
| 3. | prikačit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prikačih |
| 2. | prikači |
| 3. | prikači |
| množina | |
| 1. | prikačismo |
| 2. | prikačiste |
| 3. | prikačiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prikačio sam |
| 2. | prikačio si |
| 3. | prikačio je |
| množina | |
| 1. | prikačili smo |
| 2. | prikačili ste |
| 3. | prikačili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prikačio |
| 2. | bio si prikačio |
| 3. | bio je prikačio |
| množina | |
| 1. | bili smo prikačili |
| 2. | bili ste prikačili |
| 3. | bili su prikačili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prikači |
| množina | |
| 1. | prikačimo |
| 2. | prikačite |
| glagolski prilog prošli | |
| prikačivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prikačio, prikačila, prikačilo | |
| prikačili, prikačile, prikačila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prikačen, prikačena, prikačeno | |
| prikačeni, prikačene, prikačena | |
