Hrvatski jezični portal

1.	fil. osnova, temelj iz kojeg potječe sve što jest; polazna točka, prapočetak, početak, načelo [u principu u općem, osnovnom smislu]
2.	a. zakon ili utvrđene činjenice u znanosti koje se temelje na aktivnosti prirodnih fenomena ili mehaničkih procesa [djelovati po principu spojenih posuda] b. kriterij prosuđivanja i vrednovanja
3.	a. pravilo ili kodeks ponašanja b. moralni ili etički standard općenito

∆ princip finalnosti fil. načelo gotovosti, sve što djeluje, djeluje radi nekog cilja;
princip identiteta fil. načelo da je svaka stvar identična samoj sebi;
princip kontradikcije fil. načelo da nijedna stvar ne može u isto vrijeme i u istom smislu i biti i ne biti;
princip o očuvanju energije fiz. energija u svemiru ostaje konstanta u svim promjenama, pa ako se i prenosi od jednih tijela na druga i ako se raspodjeljuje na razne načine i u različite vrste;
princip o degradaciji energije fiz. energetske razlike teže ka izjednačavanju;
princip stvarnosti i princip ugode psih. dva temeljna principa ljudskog ponašanja i postojanja: prvi usmjerava stavove prema realnom svijetu, postizanju zadovoljstva; drugi vodi čovjekovu duševnost i teži da dostigne ugodu, a izbjegne neugodu;
životni princip fil. ono što živa bića razlikuje od neživih

⃟ djelovati (raditi) po principu (slijedi opis radnje ili imenica u genitivu);
znanstv. [djelovati po principu spojenih posuda; taj veliki investitor radi po principu uzmi novac i bježi];
iz principa prema svom uvjerenju;
u principu u općem, osnovnom smislu

✧ njem. Prinzip ← lat. principium: prvi, glavni