prímiti
prímiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. prȋmīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prȋmljen〉
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| primiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | primim |
| 2. | primiš |
| 3. | primi |
| množina | |
| 1. | primimo |
| 2. | primite |
| 3. | prime |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | primit ću |
| 2. | primit ćeš |
| 3. | primit će |
| množina | |
| 1. | primit ćemo |
| 2. | primit ćete |
| 3. | primit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | primih |
| 2. | primi |
| 3. | primi |
| množina | |
| 1. | primismo |
| 2. | primiste |
| 3. | primiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | primio sam |
| 2. | primio si |
| 3. | primio je |
| množina | |
| 1. | primili smo |
| 2. | primili ste |
| 3. | primili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam primio |
| 2. | bio si primio |
| 3. | bio je primio |
| množina | |
| 1. | bili smo primili |
| 2. | bili ste primili |
| 3. | bili su primili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | primi |
| množina | |
| 1. | primimo |
| 2. | primite |
| glagolski prilog prošli | |
| primivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| primio, primila, primilo | |
| primili, primile, primila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| primljen, primljena, primljeno | |
| primljeni, primljene, primljena | |
| 1. | uzeti ono što je nematerijalno [primiti pohvalu; primiti na znanje] |
| 2. | a. dobiti ono što je upućeno, poslano [primiti pismo; primiti paket] b. reg. uhvatiti, v. [primiti rukom] c. podnijeti, otrpjeti [primiti udarac] |
| 3. | preuzeti, prihvatiti [primiti dužnost; primiti funkciju] |
| 4. | usvojiti, odobriti, pristati na što |
| 5. | a. ugostiti privatno ili službeno (u kuću, u ured) b. prihvatiti, smjestiti [primiti u bolnicu] c. učlaniti [primiti u sportsko društvo] |
| 6. | (se) a. prihvatiti se kakvog posla b. preuzeti brigu o kome/čemu c. dojmiti se, ostaviti dojam |
| 7. | (se) uhvatiti klicu, zametnuti se, početi rasti |
| 8. | (se) uhvatiti se, zalijepiti se [primiti se za podlogu] |