priprémiti
priprémiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. prìprēmīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìprēmljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pripremiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pripremim |
| 2. | pripremiš |
| 3. | pripremi |
| množina | |
| 1. | pripremimo |
| 2. | pripremite |
| 3. | pripreme |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pripremit ću |
| 2. | pripremit ćeš |
| 3. | pripremit će |
| množina | |
| 1. | pripremit ćemo |
| 2. | pripremit ćete |
| 3. | pripremit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | pripremih |
| 2. | pripremi |
| 3. | pripremi |
| množina | |
| 1. | pripremismo |
| 2. | pripremiste |
| 3. | pripremiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pripremio sam |
| 2. | pripremio si |
| 3. | pripremio je |
| množina | |
| 1. | pripremili smo |
| 2. | pripremili ste |
| 3. | pripremili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pripremio |
| 2. | bio si pripremio |
| 3. | bio je pripremio |
| množina | |
| 1. | bili smo pripremili |
| 2. | bili ste pripremili |
| 3. | bili su pripremili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pripremi |
| množina | |
| 1. | pripremimo |
| 2. | pripremite |
| glagolski prilog prošli | |
| pripremivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pripremio, pripremila, pripremilo | |
| pripremili, pripremile, pripremila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pripremljen, pripremljena, pripremljeno | |
| pripremljeni, pripremljene, pripremljena | |
Definicija
| 1. | učiniti što je potrebno za kakav posao, pripraviti [pripremiti teren] |
| 2. | prirediti, gotoviti, prigotoviti, spremiti [pripremiti jelo] |
| 3. | unaprijed spremiti koga na što [pripremiti se za napore] |
