priorìtēt
priorìtēt m 〈G prioritéta〉
| jednina | |
|---|---|
| N | prioritet |
| G | prioriteta |
| D | prioritetu |
| A | prioritet |
| V | prioritete |
| L | prioritetu |
| I | prioritetom |
| množina | |
| N | prioriteti |
| G | prioriteta |
| D | prioritetima |
| A | prioritete |
| V | prioriteti |
| L | prioritetima |
| I | prioritetima |
| 1. | veća važnost koga/čega u odnosu na druge, pa mu se zato mora dati prednost pri razmatranju, odlučivanju, radu i sl.; prvenstveno pravo, prvenstvo [imati/dobiti prioritet] |
| 2. | ekon. u financijama i na burzi, pravo vjerovnika ili dioničara da njegova potraživanja pri plaćanju dobiju prednost pred drugima |
| 3. | pov. poglavarstvo, ukupnost nadređenih (priora) |