priònuti
priònuti (na što, uz što) svrš. 〈prez. prìonēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. priònuo/priònula ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prionuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prionem |
| 2. | prioneš |
| 3. | prione |
| množina | |
| 1. | prionemo |
| 2. | prionete |
| 3. | prionu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prionut ću |
| 2. | prionut ćeš |
| 3. | prionut će |
| množina | |
| 1. | prionut ćemo |
| 2. | prionut ćete |
| 3. | prionut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prionuh |
| 2. | prionu |
| 3. | prionu |
| množina | |
| 1. | prionusmo |
| 2. | prionuste |
| 3. | prionuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prionuo sam |
| 2. | prionuo si |
| 3. | prionuo je |
| množina | |
| 1. | prionuli smo |
| 2. | prionuli ste |
| 3. | prionuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prionuo |
| 2. | bio si prionuo |
| 3. | bio je prionuo |
| množina | |
| 1. | bili smo prionuli |
| 2. | bili ste prionuli |
| 3. | bili su prionuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prioni |
| množina | |
| 1. | prionimo |
| 2. | prionite |
| glagolski prilog prošli | |
| prionuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prionuo, prionula, prionulo | |
| prionuli, prionule, prionula | |
Definicija
| 1. | (uz što) prilijepiti se uz što; pripiti se |
| 2. | (na što) posvetiti se čemu, dati se na što [prionuti na posao] |
Etimologija
✧ od starijega *prionǫti ≃ pri- + v. jęti: uzeti (rus. prínjat': preuzeti)
