patvòriti
patvòriti (što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| patvoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | patvorim |
| 2. | patvoriš |
| 3. | patvori |
| množina | |
| 1. | patvorimo |
| 2. | patvorite |
| 3. | patvore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | patvorit ću |
| 2. | patvorit ćeš |
| 3. | patvorit će |
| množina | |
| 1. | patvorit ćemo |
| 2. | patvorit ćete |
| 3. | patvorit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | patvorah |
| 2. | patvoraše |
| 3. | patvoraše |
| množina | |
| 1. | patvorasmo |
| 2. | patvoraste |
| 3. | patvorahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | patvorio sam |
| 2. | patvorio si |
| 3. | patvorio je |
| množina | |
| 1. | patvorili smo |
| 2. | patvorili ste |
| 3. | patvorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam patvorio |
| 2. | bio si patvorio |
| 3. | bio je patvorio |
| množina | |
| 1. | bili smo patvorili |
| 2. | bili ste patvorili |
| 3. | bili su patvorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | patvori |
| množina | |
| 1. | patvorimo |
| 2. | patvorite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| patvoreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| patvorio, patvorila, patvorilo | |
| patvorili, patvorile, patvorila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| patvoren, patvorena, patvoreno | |
| patvoreni, patvorene, patvorena | |
Definicija
| 1. | praviti što lažno slično čemu pravom; krivotvoriti, falsificirati |
| 2. | loše oponašati, (nevješto) imitirati |
Etimologija
✧ pa- + v. tvoriti
