pàtent
pàtent (patȅnt) m 〈G mn -nātā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | patent |
| G | patenta |
| D | patentu |
| A | patent |
| V | patente |
| L | patentu |
| I | patentom |
| množina | |
| N | patenti |
| G | patenata / patenta |
| D | patentima |
| A | patente |
| V | patenti |
| L | patentima |
| I | patentima |
| jednina | |
| N | patent |
| G | patenta |
| D | patentu |
| A | patent |
| V | patente |
| L | patentu |
| I | patentom |
| množina | |
| N | patenti |
| G | patenata / patenta |
| D | patentima |
| A | patente |
| V | patenti |
| L | patentima |
| I | patentima |
Definicija
| 1. | a. dokument, isprava koja potvrđuje isključivo pravo izumitelja na primjenu svoga izuma b. ono na što je dobiven takav dokument; sam izum, poboljšanje ili racionalizacija c. naročito udešen uređaj [patent-olovka] |
| 2. | vrsta kopče na povlačenje, pomicanje (ob. na dijelovima odjeće); smičak, patentni zatvarač |
| 3. | pov. akt donesen s visokog mjesta, ukaz, dekret, naredba vlasti [carski patent] |
| 4. | pren. razg. svaka složenija naprava [to je neki čudni patent!] |
Sintagma
∆ Patent o toleranciji pov. ukaz cara Josipa II kojim se pripadnicima svih vjeroispovijesti daju puna prava u čitavoj Habsburškoj Monarhiji (u Hrvatskoj se primjenjuje od 1783)
Etimologija
✧ njem. Patent ← fr. patent ← lat. patens: otvoren, očit srlat. litterae patentes: otvoreno pismo
