pȅckati
pȅckati (koga, se) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| peckati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | peckam |
| 2. | peckaš |
| 3. | pecka |
| množina | |
| 1. | peckamo |
| 2. | peckate |
| 3. | peckaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | peckat ću |
| 2. | peckat ćeš |
| 3. | peckat će |
| množina | |
| 1. | peckat ćemo |
| 2. | peckat ćete |
| 3. | peckat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | peckah |
| 2. | peckaše |
| 3. | peckaše |
| množina | |
| 1. | peckasmo |
| 2. | peckaste |
| 3. | peckahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | peckao sam |
| 2. | peckao si |
| 3. | peckao je |
| množina | |
| 1. | peckali smo |
| 2. | peckali ste |
| 3. | peckali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam peckao |
| 2. | bio si peckao |
| 3. | bio je peckao |
| množina | |
| 1. | bili smo peckali |
| 2. | bili ste peckali |
| 3. | bili su peckali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | peckaj |
| množina | |
| 1. | peckajmo |
| 2. | peckajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| peckajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| peckao, peckala, peckalo | |
| peckali, peckale, peckala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| peckan, peckana, peckano | |
| peckani, peckane, peckana | |
Definicija
bockati, zadirkivati riječima, dražiti, izazivati
Etimologija
✧ vidi pȅc
