pȉk1
pȉk1 m 〈N mn pìkovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pik |
| G | pika |
| D | piku |
| A | pik |
| V | piče |
| L | piku |
| I | pikom |
| množina | |
| N | pikovi |
| G | pikova |
| D | pikovima |
| A | pikove |
| V | pikovi |
| L | pikovima |
| I | pikovima |
Definicija
| 1. | boja u kartama, jedna od dviju crnih boja u nekim igraćim kartama, ob. prikazana stiliziranim likom koji podsjeća na vršak koplja |
| 2. | žarg. u dječjoj igri hvatanja ili skrivanja mjesto spasa, odmora [pik spas za mene] |
| 3. | (ponovljeno pȉk-pȉk), usp. boc |
Sintagma
∆ pik-zibner reg. 1. u igraćim kartama sedmica pika 2. žarg. nevažna osoba, onaj koji je sitan prema važnima ili moćnima; sitna riba
Frazeologija
⃟ imati pik na koga (na što) 1. željeti napakostiti kome, nanijeti štetu čemu 2. željeti posjedovati nešto, baciti oko na što;
uzeti na pik uzeti na zub, namjeravati progoniti
uzeti na pik uzeti na zub, namjeravati progoniti
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Pȉkec (120, Donja Stubica, Osijek), Pȉkelja (Bjelovar, Delnice), Pȋkić (Dubrovnik), Pikìvača (Ðurđevac, Podravina), Pȉknjač (Međimurje, Baranja), Pìković (Rijeka)
Etimologija
✧ njem. Pik ← fr. pique: šiljak koplja, unakršteno s prasl. *pikati: bosti (rus. píkat', polj. pikać)
