pljȁčkati
pljȁčkati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pljačkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pljačkam |
| 2. | pljačkaš |
| 3. | pljačka |
| množina | |
| 1. | pljačkamo |
| 2. | pljačkate |
| 3. | pljačkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pljačkat ću |
| 2. | pljačkat ćeš |
| 3. | pljačkat će |
| množina | |
| 1. | pljačkat ćemo |
| 2. | pljačkat ćete |
| 3. | pljačkat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pljačkah |
| 2. | pljačkaše |
| 3. | pljačkaše |
| množina | |
| 1. | pljačkasmo |
| 2. | pljačkaste |
| 3. | pljačkahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pljačkao sam |
| 2. | pljačkao si |
| 3. | pljačkao je |
| množina | |
| 1. | pljačkali smo |
| 2. | pljačkali ste |
| 3. | pljačkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pljačkao |
| 2. | bio si pljačkao |
| 3. | bio je pljačkao |
| množina | |
| 1. | bili smo pljačkali |
| 2. | bili ste pljačkali |
| 3. | bili su pljačkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pljačkaj |
| množina | |
| 1. | pljačkajmo |
| 2. | pljačkajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pljačkajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pljačkao, pljačkala, pljačkalo | |
| pljačkali, pljačkale, pljačkala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pljačkan, pljačkana, pljačkano | |
| pljačkani, pljačkane, pljačkana | |
Definicija
otimati, nasilno prisvajati tuđu imovinu, ob. javno i uz uporabu sile
Etimologija
✧ vidi pljȁčka
