plùtati
plùtati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| plutati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | plutam |
| 2. | plutaš |
| 3. | pluta |
| množina | |
| 1. | plutamo |
| 2. | plutate |
| 3. | plutaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | plutat ću |
| 2. | plutat ćeš |
| 3. | plutat će |
| množina | |
| 1. | plutat ćemo |
| 2. | plutat ćete |
| 3. | plutat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | plutah |
| 2. | plutaše |
| 3. | plutaše |
| množina | |
| 1. | plutasmo |
| 2. | plutaste |
| 3. | plutahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | plutao sam |
| 2. | plutao si |
| 3. | plutao je |
| množina | |
| 1. | plutali smo |
| 2. | plutali ste |
| 3. | plutali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam plutao |
| 2. | bio si plutao |
| 3. | bio je plutao |
| množina | |
| 1. | bili smo plutali |
| 2. | bili ste plutali |
| 3. | bili su plutali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | plutaj |
| množina | |
| 1. | plutajmo |
| 2. | plutajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| plutajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| plutao, plutala, plutalo | |
| plutali, plutale, plutala | |
Definicija
održavati se zbog manje specifične težine na vodi (o predmetima i drugim tijelima) bez voljnog ili svojom energijom upravljanog smjera kretanja (o mrtvim tijelima, brodovima kojima je otkazao motor, odbačenim predmetima na morskoj površini itd.)
Frazeologija
⃟ nekom tonu pluta, a nekom plutaju olova posl. netko uspijeva u svemu, a nekome ništa ne polazi za rukom;
uvijek plutati na površini održavati se u svim uvjetima, svemu se prilagođavati
uvijek plutati na površini održavati se u svim uvjetima, svemu se prilagođavati
Etimologija
✧ ≃ v. plivati
