plòviti
plòviti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -vēći, gl. im. -vljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ploviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | plovim |
| 2. | ploviš |
| 3. | plovi |
| množina | |
| 1. | plovimo |
| 2. | plovite |
| 3. | plove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | plovit ću |
| 2. | plovit ćeš |
| 3. | plovit će |
| množina | |
| 1. | plovit ćemo |
| 2. | plovit ćete |
| 3. | plovit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | plovljah |
| 2. | plovljaše |
| 3. | plovljaše |
| množina | |
| 1. | plovljasmo |
| 2. | plovljaste |
| 3. | plovljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | plovio sam |
| 2. | plovio si |
| 3. | plovio je |
| množina | |
| 1. | plovili smo |
| 2. | plovili ste |
| 3. | plovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam plovio |
| 2. | bio si plovio |
| 3. | bio je plovio |
| množina | |
| 1. | bili smo plovili |
| 2. | bili ste plovili |
| 3. | bili su plovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | plovi |
| množina | |
| 1. | plovimo |
| 2. | plovite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ploveći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| plovio, plovila, plovilo | |
| plovili, plovile, plovila | |
Definicija
| 1. | a. kretati se po površini vode u određenom pravcu (čamcem, brodom i sl.) b. plivati (o pticama plovušama) |
| 2. | biti pomorac na brodu |
| 3. | pren. prolaziti, kretati se, lutati [plove misli; plove oblaci nebom] |
| 4. | biti nošen na površini vode tokom tekućice, na površini mora strujom [sedra plovi od slapova Krke do Murtera]; plutati |
Etimologija
✧ prasl. *ploviti ≃ *plyti: plivati, v.
