pítati
pítati nesvrš. 〈prez. pȋtām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pitati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pitam |
| 2. | pitaš |
| 3. | pita |
| množina | |
| 1. | pitamo |
| 2. | pitate |
| 3. | pitaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pitat ću |
| 2. | pitat ćeš |
| 3. | pitat će |
| množina | |
| 1. | pitat ćemo |
| 2. | pitat ćete |
| 3. | pitat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pitah |
| 2. | pitaše |
| 3. | pitaše |
| množina | |
| 1. | pitasmo |
| 2. | pitaste |
| 3. | pitahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pitao sam |
| 2. | pitao si |
| 3. | pitao je |
| množina | |
| 1. | pitali smo |
| 2. | pitali ste |
| 3. | pitali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pitao |
| 2. | bio si pitao |
| 3. | bio je pitao |
| množina | |
| 1. | bili smo pitali |
| 2. | bili ste pitali |
| 3. | bili su pitali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pitaj |
| množina | |
| 1. | pitajmo |
| 2. | pitajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pitajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pitao, pitala, pitalo | |
| pitali, pitale, pitala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pitan, pitana, pitano | |
| pitani, pitane, pitana | |
| 1. | (koga, što, se) obraćati se riječima tražeći odgovor, postavljati pitanje ili pitanja |
| 2. | (za koga, za što) obavještavati se o komu; zanimati se, interesirati se za koga |
| 3. | (koga) ispitivati, provjeravati znanje (na ispitu, na školskom satu) |
| 4. | (što) tražiti što, potraživati [bolje da ti toliko (novca) šalju nego da ti toliko pitaju] |