pítati
pítati nesvrš. 〈prez. pȋtām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pitati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pitam |
2. | pitaš |
3. | pita |
množina | |
1. | pitamo |
2. | pitate |
3. | pitaju |
futur | |
jednina | |
1. | pitat ću |
2. | pitat ćeš |
3. | pitat će |
množina | |
1. | pitat ćemo |
2. | pitat ćete |
3. | pitat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pitah |
2. | pitaše |
3. | pitaše |
množina | |
1. | pitasmo |
2. | pitaste |
3. | pitahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pitao sam |
2. | pitao si |
3. | pitao je |
množina | |
1. | pitali smo |
2. | pitali ste |
3. | pitali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pitao |
2. | bio si pitao |
3. | bio je pitao |
množina | |
1. | bili smo pitali |
2. | bili ste pitali |
3. | bili su pitali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pitaj |
množina | |
1. | pitajmo |
2. | pitajte |
glagolski prilog sadašnji | |
pitajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pitao, pitala, pitalo | |
pitali, pitale, pitala | |
glagolski pridjev pasivni | |
pitan, pitana, pitano | |
pitani, pitane, pitana |
1. | (koga, što, se) obraćati se riječima tražeći odgovor, postavljati pitanje ili pitanja |
2. | (za koga, za što) obavještavati se o komu; zanimati se, interesirati se za koga |
3. | (koga) ispitivati, provjeravati znanje (na ispitu, na školskom satu) |
4. | (što) tražiti što, potraživati [bolje da ti toliko (novca) šalju nego da ti toliko pitaju] |