piskàrati
piskàrati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| piskarati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | piskaram |
| 2. | piskaraš |
| 3. | piskara |
| množina | |
| 1. | piskaramo |
| 2. | piskarate |
| 3. | piskaraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | piskarat ću |
| 2. | piskarat ćeš |
| 3. | piskarat će |
| množina | |
| 1. | piskarat ćemo |
| 2. | piskarat ćete |
| 3. | piskarat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | piskarah |
| 2. | piskaraše |
| 3. | piskaraše |
| množina | |
| 1. | piskarasmo |
| 2. | piskaraste |
| 3. | piskarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | piskarao sam |
| 2. | piskarao si |
| 3. | piskarao je |
| množina | |
| 1. | piskarali smo |
| 2. | piskarali ste |
| 3. | piskarali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam piskarao |
| 2. | bio si piskarao |
| 3. | bio je piskarao |
| množina | |
| 1. | bili smo piskarali |
| 2. | bili ste piskarali |
| 3. | bili su piskarali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | piskaraj |
| množina | |
| 1. | piskarajmo |
| 2. | piskarajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| piskarajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| piskarao, piskarala, piskaralo | |
| piskarali, piskarale, piskarala | |
| 1. | (što) a. pejor. pisati tekstove bez uvjerenja, radi novca itd. b. fam. iron. pisati (po)malo s vremena na vrijeme [piskaram pomalo] |
| 2. | () ispisivati slova bez punog udjela volje, kao tik, mrčiti papir |