plȃcet
plȃcet m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | placet |
| G | placeta |
| D | placetu |
| A | placet |
| V | placetu |
| L | placetu |
| I | placetom |
| množina | |
| N | placeti |
| G | placeta |
| D | placetima |
| A | placete |
| V | placeti |
| L | placetima |
| I | placetima |
Definicija
| 1. | izraz kojim se iskazuje pristanak na neku odluku, zaključak, mjeru, odobrenje, dopuštenje, dozvola [dati svoj placet] |
| 2. | pov. pristanak, odobrenje državnih ili crkvenih vlasti da se što osnuje, organizira, izvede i sl. |
Etimologija
✧ lat.: sviđa se ← placēre: sviđati se
