pjevúšiti
pjevúšiti (što) nesvrš. 〈prez. pjèvūšīm, pril. sad. -šēći, gl. im. -šēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pjevušiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pjevušim |
| 2. | pjevušiš |
| 3. | pjevuši |
| množina | |
| 1. | pjevušimo |
| 2. | pjevušite |
| 3. | pjevuše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pjevušit ću |
| 2. | pjevušit ćeš |
| 3. | pjevušit će |
| množina | |
| 1. | pjevušit ćemo |
| 2. | pjevušit ćete |
| 3. | pjevušit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pjevušah |
| 2. | pjevušaše |
| 3. | pjevušaše |
| množina | |
| 1. | pjevušasmo |
| 2. | pjevušaste |
| 3. | pjevušahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pjevušio sam |
| 2. | pjevušio si |
| 3. | pjevušio je |
| množina | |
| 1. | pjevušili smo |
| 2. | pjevušili ste |
| 3. | pjevušili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pjevušio |
| 2. | bio si pjevušio |
| 3. | bio je pjevušio |
| množina | |
| 1. | bili smo pjevušili |
| 2. | bili ste pjevušili |
| 3. | bili su pjevušili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pjevuši |
| množina | |
| 1. | pjevušimo |
| 2. | pjevušite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pjevušeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pjevušio, pjevušila, pjevušilo | |
| pjevušili, pjevušile, pjevušila | |
Definicija
pjevuckati (1), pjevati ispod glasa
Etimologija
✧ vidi pjȅvati
