oblijévati
oblijévati (koga, što) nesvrš. 〈prez. òblijēvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oblijevati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oblijevam |
| 2. | oblijevaš |
| 3. | oblijeva |
| množina | |
| 1. | oblijevamo |
| 2. | oblijevate |
| 3. | oblijevaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oblijevat ću |
| 2. | oblijevat ćeš |
| 3. | oblijevat će |
| množina | |
| 1. | oblijevat ćemo |
| 2. | oblijevat ćete |
| 3. | oblijevat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | oblijevah |
| 2. | oblijevaše |
| 3. | oblijevaše |
| množina | |
| 1. | oblijevasmo |
| 2. | oblijevaste |
| 3. | oblijevahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oblijevao sam |
| 2. | oblijevao si |
| 3. | oblijevao je |
| množina | |
| 1. | oblijevali smo |
| 2. | oblijevali ste |
| 3. | oblijevali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oblijevao |
| 2. | bio si oblijevao |
| 3. | bio je oblijevao |
| množina | |
| 1. | bili smo oblijevali |
| 2. | bili ste oblijevali |
| 3. | bili su oblijevali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oblijevaj |
| množina | |
| 1. | oblijevajmo |
| 2. | oblijevajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oblijevajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oblijevao, oblijevala, oblijevalo | |
| oblijevali, oblijevale, oblijevala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oblijevan, oblijevana, oblijevano | |
| oblijevani, oblijevane, oblijevana | |
Etimologija
✧ vidi òbliti1
