òbiti
òbiti (što) svrš. 〈prez. ȍbijēm, pril. pr. -īvši, prid. trp. obìjen〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obijem |
| 2. | obiješ |
| 3. | obije |
| množina | |
| 1. | obijemo |
| 2. | obijete |
| 3. | obiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obit ću |
| 2. | obit ćeš |
| 3. | obit će |
| množina | |
| 1. | obit ćemo |
| 2. | obit ćete |
| 3. | obit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | obih |
| 2. | obi |
| 3. | obi |
| množina | |
| 1. | obismo |
| 2. | obiste |
| 3. | obiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obio sam |
| 2. | obio si |
| 3. | obio je |
| množina | |
| 1. | obili smo |
| 2. | obili ste |
| 3. | obili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obio |
| 2. | bio si obio |
| 3. | bio je obio |
| množina | |
| 1. | bili smo obili |
| 2. | bili ste obili |
| 3. | bili su obili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obij |
| množina | |
| 1. | obijmo |
| 2. | obijte |
| glagolski prilog prošli | |
| obivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obio, obila, obilo | |
| obili, obile, obila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obijen / obit, obijena / obita, obijeno / obito | |
| obijeni / obiti, obijene / obite, obijena / obita | |
Etimologija
✧ o (b)- + v. biti2
