òbiti
òbiti (što) svrš. 〈prez. ȍbijēm, pril. pr. -īvši, prid. trp. obìjen〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
obiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | obijem |
2. | obiješ |
3. | obije |
množina | |
1. | obijemo |
2. | obijete |
3. | obiju |
futur | |
jednina | |
1. | obit ću |
2. | obit ćeš |
3. | obit će |
množina | |
1. | obit ćemo |
2. | obit ćete |
3. | obit će |
aorist | |
jednina | |
1. | obih |
2. | obi |
3. | obi |
množina | |
1. | obismo |
2. | obiste |
3. | obiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | obio sam |
2. | obio si |
3. | obio je |
množina | |
1. | obili smo |
2. | obili ste |
3. | obili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam obio |
2. | bio si obio |
3. | bio je obio |
množina | |
1. | bili smo obili |
2. | bili ste obili |
3. | bili su obili |
imperativ | |
jednina | |
2. | obij |
množina | |
1. | obijmo |
2. | obijte |
glagolski prilog prošli | |
obivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
obio, obila, obilo | |
obili, obile, obila | |
glagolski pridjev pasivni | |
obijen / obit, obijena / obita, obijeno / obito | |
obijeni / obiti, obijene / obite, obijena / obita |