obitávati
obitávati () nesvrš. 〈prez. obìtāvām, pril. sad. obitávajūći, gl. im. obitávānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obitavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obitavam |
| 2. | obitavaš |
| 3. | obitava |
| množina | |
| 1. | obitavamo |
| 2. | obitavate |
| 3. | obitavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obitavat ću |
| 2. | obitavat ćeš |
| 3. | obitavat će |
| množina | |
| 1. | obitavat ćemo |
| 2. | obitavat ćete |
| 3. | obitavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obitavah |
| 2. | obitavaše |
| 3. | obitavaše |
| množina | |
| 1. | obitavasmo |
| 2. | obitavaste |
| 3. | obitavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obitavao sam |
| 2. | obitavao si |
| 3. | obitavao je |
| množina | |
| 1. | obitavali smo |
| 2. | obitavali ste |
| 3. | obitavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obitavao |
| 2. | bio si obitavao |
| 3. | bio je obitavao |
| množina | |
| 1. | bili smo obitavali |
| 2. | bili ste obitavali |
| 3. | bili su obitavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obitavaj |
| množina | |
| 1. | obitavajmo |
| 2. | obitavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obitavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obitavao, obitavala, obitavalo | |
| obitavali, obitavale, obitavala | |