nòsiti
nòsiti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. nȍsīm (se), pril. sad. nȍsēći (se), prid. rad. nòsio (se), prid. trp. nȍšen, gl. im. nòšēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nositi | |
prezent | |
jednina | |
1. | nosim |
2. | nosiš |
3. | nosi |
množina | |
1. | nosimo |
2. | nosite |
3. | nose |
futur | |
jednina | |
1. | nosit ću |
2. | nosit ćeš |
3. | nosit će |
množina | |
1. | nosit ćemo |
2. | nosit ćete |
3. | nosit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nošah |
2. | nošaše |
3. | nošaše |
množina | |
1. | nošasmo |
2. | nošaste |
3. | nošahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nosio sam |
2. | nosio si |
3. | nosio je |
množina | |
1. | nosili smo |
2. | nosili ste |
3. | nosili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nosio |
2. | bio si nosio |
3. | bio je nosio |
množina | |
1. | bili smo nosili |
2. | bili ste nosili |
3. | bili su nosili |
imperativ | |
jednina | |
2. | nosi |
množina | |
1. | nosimo |
2. | nosite |
glagolski prilog sadašnji | |
noseći | |
glagolski pridjev aktivni | |
nosio, nosila, nosilo | |
nosili, nosile, nosila | |
glagolski pridjev pasivni | |
nošen, nošena, nošeno | |
nošeni, nošene, nošena |
1. | a. tijelom (u pokretu) ili čim drugim držati što odozdo u svoj težini b. mijenjati mjesto, izdržavati kao teret u kretanju; prenositi |
2. | a. imati na sebi kao odjeću, obuću, ukras, pomagalo itd. b. imati kakav strani predmet u tijelu c. imati kao obilježje, ime, dan itd. |
3. | ostavljati jaja (o domaćoj peradi i pticama), usp. nesti |
4. | a. davati plod, rađati (o zemlji, životinjama) b. davati stalan prihod |
5. | imati domet, domašaj [puška nosi 2 km] |
6. | imati dijete u utrobi, biti u drugom stanju, biti noseća |
7. | (se) pren. sukobljavati se s čim [dobro se nosi s njima]; hrvati se |
8. | (što) služiti se čime kao pomagalom koje nadomješta koji organ ili dio tijela ili poboljšava njegov rad [nositi očale; nositi štap] |
9. | lagano i dobro skidati što s površine, lagano kositi travu, brijati itd. [kosa dobro nosi = oštra je; britvica dobro nosi = oštra je] |