Hrvatski jezični portal

1.	pravilo, propis, obrazac, kriterij prema kojem se određuje kako bi nešto trebalo biti [pravna norma; moralna norma]
2.	lingv. ukupnost leksičkih, gramatičkih i pravopisnih propisa za pravilno služenje jezikom [jezična norma; gramatička norma; leksička norma; govorna norma; izgovorna norma]
3.	utvrđena mjera ili količina čega [dnevna norma potrebnih vitamina]
4.	fil. vrijednost utemeljena na principu »trebanja« (po Kantu), tj. kako bi trebalo biti, neovisno o tome kako zaista jest [logička norma; estetička norma]
5.	antrop. lingv. standardna pozicija ili oblik prema kojemu se nešto određuje (npr. u medicini ili jeziku)

∆ društvene norme skup obrazaca o međusobnom odnošenju ljudi u društvenim zajednicama prema kriteriju kako bi trebalo biti, kako to zajednica zahtijeva, a ne kako zaista jest;
običajna norma nepisana pravila o ponašanju i postupcima pojedinaca, obitelji i/ili društvene zajednice koja su se uvriježila dugotrajnim i redovitim održavanjem i poštivanjem stvorene tradicije;
radna norma radni učinak što ga jedan ili više radnika moraju postići na određenom poslu pod određenim uvjetima [prebaciti normu u radu postići veći uspjeh nego što je određeno normom, raditi bolje i postići više nego što norma traži]

✧ lat.: drvodjelski kvadar, pravilo, predložak