njȕšiti
njȕšiti (se) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. njȕšēći (se), gl. im. njȕšēnje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| njušiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | njušim |
| 2. | njušiš |
| 3. | njuši |
| množina | |
| 1. | njušimo |
| 2. | njušite |
| 3. | njuše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | njušit ću |
| 2. | njušit ćeš |
| 3. | njušit će |
| množina | |
| 1. | njušit ćemo |
| 2. | njušit ćete |
| 3. | njušit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | njušah |
| 2. | njušaše |
| 3. | njušaše |
| množina | |
| 1. | njušasmo |
| 2. | njušaste |
| 3. | njušahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | njušio sam |
| 2. | njušio si |
| 3. | njušio je |
| množina | |
| 1. | njušili smo |
| 2. | njušili ste |
| 3. | njušili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam njušio |
| 2. | bio si njušio |
| 3. | bio je njušio |
| množina | |
| 1. | bili smo njušili |
| 2. | bili ste njušili |
| 3. | bili su njušili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | njuši |
| množina | |
| 1. | njušimo |
| 2. | njušite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| njušeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| njušio, njušila, njušilo | |
| njušili, njušile, njušila | |
| 1. | (što) (za osobu ob. iron.) osjećati, primati podražaj osjetilom mirisa, nosom |
| 2. | (, što, koga) osjetilom njuha tražiti, pretraživati, njuhom ispitivati, dodirivati njuškom (ob. za psa) |
| 3. | pren. razg. (što) a. predosjećati, slutiti, naslućivati [njušiti priliku; njušiti dobru priliku; njušiti pare; njušiti zaradu] b. nalaze se lako, saznaju jedan za drugoga gdje su, traže se i nalaze se radi međusobnog pomaganja i povezivanja (o ljudima iz istog kraja, iste nacije, uvjerenja i sl.) |
| 4. | (se) a. sam sebe njušiti (ob. o psu) b. međusobno se njušiti (o životinjama) c. pren. tražiti se, nalaziti se, okupljati se (o ljudima sličnih osobina, istog mentaliteta, vjere itd.) |