o (I)
o (I), O
Definicija
| 1. | 〈indekl.〉 lingv. a. (m) fon. prema izgovoru stražnji otvornik [ovaj o] b. (sr) dvadeset i prvo slovo hrv. latinice i četrnaesto (ili petnaesto) u većini drugih latiničnih sustava u kojim se piše taj glas [malo o; veliko O] c. (sr) izvan konteksta [ovo o; 〈mn〉 ova o] |
| 2. | pov. u glagoljici oznaka za brojčanu vrijednost 80, a u bosančici 70 |
| 3. | krat. oznaka za otac (kao titula redovnicima) [o. Ivan], usp. fra |
| 4. | krat. mat. znak za opseg |
| 5. | (O) kem. simbol za element kisik |
| 6. | (O) gram. log. oznaka za objekt |
Etimologija
✧ prasl. *o, *ob (rus., polj. o, ob-) ← ie. *h3ebhi (lat. ob: na, skr. abhi)
