Njèmačkā
Njèmačkā ž 〈G Njèmačkē, D L Njèmačkōj〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | Njemačka |
| G | Njemačke |
| D | Njemačkoj |
| A | Njemačku |
| V | Njemačka |
| L | Njemačkoj |
| I | Njemačkom |
Definicija
geogr.
| 1. | država u sred. Europi s izlazom na Baltičko more, 312.685 km2, 82.424.609 stan. (1989), glavni grad Berlin |
| 2. | pov. razg. zast. (u Bosni i Srbiji kao zemljama Osmanskog Carstva) sve zemlje koje pripadaju Habsburškoj Monarhiji i gdje je njemački službeni ili raširen jezik sporazumijevanja (Hrvatska, Slavonija, Vojvodina) |
Onomastika
♦ pr. (etnonimi i etnici, v. i nijem): Dȁjč (Osijek, Čakovec, ← njem.), Dȁjčar (Kutina, Velika Gorica, ← njem.), Dȁjčman (Cres-Lošinj, Osijek, ← njem.), Deutsch (izg. Dȍjč) (Daruvar, ← njem.), Dȍjč (Slavonski Brod, ← njem.), Dójčić (Zaprešić, Zagorje, Pokuplje, v. i dojka), Dòjčinov (Osijek, Split), Dojčínović (140, Karlovac, Pokuplje, Primorje, Istra), Tedeschi (izg. Tedèski) (Korčula, ← tal.), Todeskȋni (Rijeka, Rab, ← tal.), Todèsko (Kutina, Z Slavonija, ← tal.), Tudèško (Dubrovnik, Rijeka, ← tal.)
