obíjati
obíjati (što) nesvrš. 〈prez. òbījām, pril. sad. -jajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obijam |
| 2. | obijaš |
| 3. | obija |
| množina | |
| 1. | obijamo |
| 2. | obijate |
| 3. | obijaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obijat ću |
| 2. | obijat ćeš |
| 3. | obijat će |
| množina | |
| 1. | obijat ćemo |
| 2. | obijat ćete |
| 3. | obijat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obijah |
| 2. | obijaše |
| 3. | obijaše |
| množina | |
| 1. | obijasmo |
| 2. | obijaste |
| 3. | obijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obijao sam |
| 2. | obijao si |
| 3. | obijao je |
| množina | |
| 1. | obijali smo |
| 2. | obijali ste |
| 3. | obijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obijao |
| 2. | bio si obijao |
| 3. | bio je obijao |
| množina | |
| 1. | bili smo obijali |
| 2. | bili ste obijali |
| 3. | bili su obijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obijaj |
| množina | |
| 1. | obijajmo |
| 2. | obijajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obijajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obijao, obijala, obijalo | |
| obijali, obijale, obijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| obijan, obijana, obijano | |
| obijani, obijane, obijana | |
Definicija
na silu ulaziti u zatvorene prostore radi krađe, radi pljačke [obijati vrata; obijati banke; obijati brave]; provaljivati
Frazeologija
⃟ obijati se (kome) o glavu osvećivati se (o greškama, pogrešnim koracima i sl. koji imaju loše posljedice, daju razlog za kajanje itd.);
obijati pragove, (tuđa, svačija) vrata, v. obigravati ⃟
obijati pragove, (tuđa, svačija) vrata, v. obigravati ⃟
Etimologija
✧ vidi òbiti
