obigrávati
obigrávati (što, koga, oko čega, oko koga) nesvrš. 〈prez. obìgrāvām, pril. sad. obigrávajūći, gl. im. -ānje〉
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| obigravati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | obigravam |
| 2. | obigravaš |
| 3. | obigrava |
| množina | |
| 1. | obigravamo |
| 2. | obigravate |
| 3. | obigravaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | obigravat ću |
| 2. | obigravat ćeš |
| 3. | obigravat će |
| množina | |
| 1. | obigravat ćemo |
| 2. | obigravat ćete |
| 3. | obigravat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | obigravah |
| 2. | obigravaše |
| 3. | obigravaše |
| množina | |
| 1. | obigravasmo |
| 2. | obigravaste |
| 3. | obigravahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | obigravao sam |
| 2. | obigravao si |
| 3. | obigravao je |
| množina | |
| 1. | obigravali smo |
| 2. | obigravali ste |
| 3. | obigravali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam obigravao |
| 2. | bio si obigravao |
| 3. | bio je obigravao |
| množina | |
| 1. | bili smo obigravali |
| 2. | bili ste obigravali |
| 3. | bili su obigravali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | obigravaj |
| množina | |
| 1. | obigravajmo |
| 2. | obigravajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| obigravajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| obigravao, obigravala, obigravalo | |
| obigravali, obigravale, obigravala | |